Nijemo Lijepa
Nijeme riječi, čujem je kako, žedna u svojoj tami, sada kleči.
Oblaci u njoj sve su veći, i kad njena tama krene prema sreći,
glasan san i hirovito srce samo sebe brutalno gnječi.
Zaboravan suton i rascvjetalo more zaspali su bez konkretne riječi.
Ovdje svak sam sebe liječi, ovdje su svi neko treći.
Ovdje najbolje suze umiru bez izgovorene riječi.
Ono što se …
